Najcesce bolesti

Veoma velike rase pasa, koje mozemo da definisemo kao "jedinke, cije su dimenzije znatno veci od dimenzija ostalih pasa" i cija tezina iznosi od 45. kg do 100. kg i vise.
U pojedinim zemljama takve rase iznose 10 odsto od svih pasa, unesenih u rodovne knjige.
Zbog velike visine i tezine takvi psi imaju specifican nacin zivota i njihovi vlasnici pripadaju posebnom i retkom soju ljudi. Naime, takvi psi tezko podnose zivot u zatvorenim prostorijama i vlasnika, koji vodi statican nacin zivota. Troskovi lecenja i odrzavanja takvog psa uobicajno proporcionalni njegovoj velicini i dosta su skuplji za jednu dogu ili bernardinca u poredjenju sa lecenjem, recimo, jorksirskog terjera. Znaci, osnovni zadatok vlasnika takvog psa - preventiva oboljenja.

Energetske potrebe

Osnovne energetske potrebe velikih pasa su 40-50 kkal na jedan kg mase dnevno. Kolicina hrane, koju pas konzumira u toku jednog dana varira izmedju 1. do 2. kg, zavisno od rase, uzrasta i nacina ishrane. Realne energetske potrebe takodje su u zavisnosti od rasne pripadnosti i dostizu 80 do 180 odsto od srednjih teoretskih potreba (ili 132 kkal/kg). Iz toga sledi, da su veliki psi jedu velike kolicine hrane, tako da o sastavu hrane i izbalansiranosti njenih sastojaka mora se strogo voditi racuna. Vrlo cesto vlasnici ovih pasa koriste kombinovani nacin ishrane, t.j. ukljucuju u obrok kako industrijske granule tako i "domacu kuhinju", sto objasnjavaju ekonomskim uslovima.
Kod velikih pasa uobicajne su prolive i ceste defekacije. Razlog je u tome da duzina i masa degestivnog trakta kod ovih pasa relativno mala u odnosu na pse drugih rasa (tri odsto njihove tezine u poredjenju sa sedam odsto kod manjih pasa). Takodje za njih je karakteristican dosta brzi "stomacni tranzit" hrane. Pored vec navedenih osobina zivotni vek ovih pasa je dosta manji i znatno je veca predispozicija prema nekim oboljenjima (prosirenje i zavala zeludca, osteo-artikularne peremecaji i sl.).
Rezultate istrazivanja na Univerzitetu Purdue u SAD, u kojim je ucestvovalo 42 076 pasa pet vecih rasa (doga, bernardinac, rotvailer, njufaundlend i bernski planinski pas), cije su vlasnici potrazili veterinarsku pomoc, potvrdile su te njihove osobine. Ukupno 4 753 pacijenata, ili 11 odsto od svih prijavljenih pasa patili su od osteo-artikularnih peremecaja (73 odsto), sindroma proserenja i zavale zeludca (14 odsto) i od srcanih obolenja (13 odsto).

Posirenje i zavala zeludca

Kako su pokazala ova istrazivanja, sindrom prosirenja i zavale zeludca iznosi 1,53 odsto od svih obolenja, koja su bila diagnostirana kod veoma velikih pasa razlicitog uzrasta. Najcesce obolevaju psi u periodu od sedam do deset godina. Od svih obolelih pasa 73 odsto su bili nemacke doge.
Za ovaj sindrom karakteristicno je stagniranje "stomacnog tranzita". Posledice toga (peremecaji krvotoka i disanja) vrlo brzo mogu da izazovu sok, koji moze da prouzrokuje uginuce zivotinje. Zato pomoc mora da bude pruzena sto pre moguce.
Ovaj sindrom je karakteristican za odrasle pse krupnih i veoma krupnih rasa. Mogucnost oboljenja se povecava sa godinama i varira od dva do deset odsto. Razlog ovog oboljenja do kraja nije poznat, ali postoje dva uzroka, koji mogu da izazovu pojavu ovog sindroma. To su obim grudnog kosa i konzumiranje velike kolicine hrane. Zato epidemiolosko istrazivanje pokazalo negativnu korelaciju izmedju obima sastojaka ishrane i pojavom sindroma zavale i prosirenja zeludca kod velikih rasa pasa.
Verovatno na pojavlivanje ovog oboljenja utice i veliki obim vazduha u zeludcu kod ovih pasa. Mnogobrojna istrazivanja su pokazala sto vazduh stize u zeludac u toku konzumiranja obroka, a ne stvara se u toku fermentaciji hrane. Znaci, treba spreciti halapljivo unosenje hrane da bi smanjili mogucnost gutanja vazduha. Neki od istrazivaca preporucuju podizanje cinija na odredjenu visinu ili ubacivanje u ciniju nekoliko predmeta (naprimer, teniskih lopti), kako bi smanili brzinu unosenja hrane. Korisno bi bilo podeliti dnevni obrok na vise porcija ili navlaziti hranu zbog stimulaciji rada zeludca. Takodje ni su preporucljivi bilo kakve aktivnosti ili vezbe pred hranjenje ili neposredno posle hranjenja. Treba izbegavati hraniti psa kasno uvece ili pred odlazak vlasnika od kuci. I na kraju napomena vlasnicima - na vreme zapazene prve simptome dozvoljavaju brzo i efikasno sprovodjenje hirurskog zahvata, koji moze da spasi zivot psu.

Osteo-artikularna obolenja

Po podacima istog americkog istrazivanja, u osam odsto slucajeva predstavnici pasa velikih rasa stradaju osteo-artikularnim peremecajima (artropatije, displazije i sl.). U vise od 61 odsto slucajeva u pitanju su bili rotvajlere, od njih vecina (8 od 10) do 4 godine starosti. Preovladjivanje ove vrste obolenja kod velikih rasa postaje razumljivo ako se uzme u obzir njihova tezina i opterecenje kostiju, ligamenata i zglobova ovih zivotinja. Bez obzira na to, sto proces rasta je genetski izprogramiran, nacin ishrane i trening mogu da peremete taj razvojni proces. Neophodno je ogranicavati unosenje energosnabdevajucih elemenata, jer ako njihova kolicina u ishrani prevalira, moze da dodje do brzeg i neproporcionalnog porasta zivotinje. Zato treba strogo kontrolisati tezinu psa. Autor predlaze merenje psa jednom nedeljno uz pomoc vagi.
Ovakva oboljenja relativno su cesta kod pasa velikih rasa i za odredjeno vreme mogu da dovedu do neophodnosti hirurske intervencije, a zatim, naravno, i postoperacijone nege. Takvi troskovi mogu da budu preveliki za vlasnika psa. Zato je neophodno posvetiti vecu paznju preventivi ovih oboljenja.

Tumori

Mnogobrojna epidemoloska istrazivanja potvrdjuju relativno cestu pojavu tumora kod pasa veoma velikih rasa. Kao primer navedemo osteosarkomu - najcescu vrstu tumora kod pasa: ako za jedinicu uzmemo rizik oboljenja psa tezine ispod 10.kg, to kod psa tezine 20-35.kg taj rizik sastavlja osam, a kod najvecih pasa-giganata (dzinova) rizik se povecava 60 puta.
Troskovi lecenja tumora, bilo medikamentozne, bilo hirurske, u glavnom proporcionalni velicini psa. Vrlo cesto vlasnici se odlucuju da odustanu od lecenja, jer shvataju, da ne mogu znatno da povecaju zivotni vek svog ljubimca.

Kardiomiopatije

Poznato, da kod pasa velikih rasa cesce se srecu kardio-vaskularna oboljenja nego kod manjih pasa. Rizik uginuca od kardio-vaskularnih oboljenja za 3,7 puta je veci kod krupnijih pasa od cetri do sedam godina starosti, nego kod bilo kojih drugih pasa. Istrazivanja Univerziteta Purdue su potvrdila ove podatke. Kod 1,8 odsto jedinki krupnijih rasa, koji su dosli na pregled, bili su diagnostirane smetnje nije urodjenog karaktera. Najcesce su obolevaju nemacke doge i njufaundlenderi (2,7 odsto), zatim bernardinci (1,1) i rotvajleri (0,6).
Dilataciona kardiomiopatija (DKM) - sindrom zastupljeniji kod pasa vecih rasa. Verovatno, u etiologiji i patogenezi ovog oboljenja, lecenje kojeg je simptomatsko, vazne su uslovi ishrane i uzroci genetskog porekla.

Prevela: Polina Simic

Comments: 0 (Discussion closed)
    There are no comments yet.