Parazite kod pasa

   
 

BUVE

Buve su beskrilni insekti velicine 2 do 4 mm,smedje boje i bocno spljostenog tela.
Pretezno parazitiraju na sisarima. Hrane se krvlju domacina a tri para nogu omogucavaju im lako skakanje i prelazak sa životinje na životinju.
Odrasla buva zivi oko godinu dana. Za to vreme zenka buve polaze jaja u prasini stanova, stenara,u pukotinama drveta, namestaju, tepisima i vlaznim podlogama.U jednom navratu zenka snese i do 20 jaja sto za zivotni vek jedne godine u uslovima dobre ishrane krvlju znaci i vise stotina jaja. Jaja buve su sitna i lagana i mogu biti preneta na velike udaljenosti.
Potpun preobrazaj od jaja do odraslog parazita zavisi od spoljašnje temperatura, a u pr seku traje svega mesec dana. Odrasla buva iz ambijenta skokom prelazi na domacina i
raseljava se po celom telu.Posto se nasisu krvi ponovo silaze sa domacina i ciklus se ponavlja.

Ubod buve izaziva peckanje i svrab, zivotinje su uznemirene I intezivno se cesu.
Proteini iz pljuvacke buve kod preosetljivih zivotinja dovode do pojave alergijskog dermatitisa. Kod preosetljivih jedinki dovoljan je samo jedan ubod da se razvije alergijski dermatitis. Alergija se manifestuje kao upala koze koju prati crvenilo i pojava krasti na tipicnim lokalitetima kao sto su ledja i korn repa. Buve su prelazni domacini za larveni obliuk psece pantljicare Dipilidium caninum.

Dijagnoza se postavlja nalazom buva na zivotinji ili nalazom smedje-crnog izmeta buva koji prilikom razmaza ostavlja crven trag (sastojci krvi)
Za dijagnostiku i lecenje alergijskog dermatitisa izazvanog buvama obratiti se svom veterinaru


ZA USPEH PRILOM SUZBIJANJA BUVA NIJE PRESUDNO SREDSTVO KOJE KORISTITE VEĆ ADEKVATAN NAČIN NJEGOVE UPOTREBE

Osnovni princip lečenja je antiparazitski tretmam (prskanjem, kupanjem, zaprasivanjem antiparazitskim sredstvima) svih zivotinja koje borave u ambijentu kao i samog ambijenta (usisavanjem,nedeljnom primenom insekticida). Potrebno je činiti detaljan plan kako suzbiti buve za svaki sluaj ponaosob. Sprečavanje nastanjivanja buva na Vašeg ljubimca je manji problem, a koriste se kvalitetne ogrlice ili “spot on” preparati.

KRPELJI I BOLESTI KOJE IZAZIVAJU

Krpelji su zglavkari koji parazitiraju na mnogim vrstama toplokrvnih i hlanokrvnih životinja i obavezno se hrane krvlju. Postoje tri familije krpelja, od kojih su dve bitne za veterinarsku praksu. To su Ixodidae i Argasidae.

Svi krpelji se legu iz jaja, prolaze kroz stadijum larve zatim lutke i na kraju postaju odrasli, koji se ponovo pare. Ženka krpelja jaja snese na zemlju, obično na neko skrovito mesto (pukotine na drvetu, kamenu i sl.) . Ako ih snese u jesen, jaja će prezimeti i na proleće će nastaviti razvoj.Od kako se izlegu iz jaja, krpelji se hrane krvlju, s tim što larve i lutke uglavnom parazitiraju kod ptica, glodara, malih mesojeda i guštera.
   
Zavisno od klime moguće je da se tokom jedne godine odigra 2-4 ciklusa razmnožavanja krpelja. Kod nas je klima takva da sezona krpelja traje otprilike od marta do oktobra, ali poslednjih godina i u ovome ima odstupanja; nije retkost da prva najezda krpelja bude već u decembru i januaru.

Krpelji iz porodice Argasidae hrane se više puta i zadržavaju se na domaćinu do jednog sata i zatim se otkače, dok se familija Ixodidae hrani po jednom u svakom stadijumu, ali tada ostaje zakačena po nekoliko dana.

KRPELJ NE ULAZI POD KOŽU VEĆ SVOJOM PLJUVAČKOM INFICIRA DOMAĆINA

Postoje četiri bolesti kod pasa koje se prenose samo na ovaj način. To su: babezioza ili pIroplazmoza, lajmska bolest, erlihioza i Rocky mountains spotted fever (tačkasta groznica Stenovitih planina).

I neke druge bakterijske i virusne bolesti se mogu ovim putem preneti, ali to nije tipičan put infekcije, pa ih dalje nećemo spominjati.

VAŽNO JE ŠTO PRE SKINUTI KRPELJA SA KOŽE, PRE NEGO ŠTO UNESE
INFEKT U DOMAĆINA


Bolesti koje krpelji prenose:

Babezioza ( Piroplazmoza)
  • Infektivna bolest pasa koju prouzrokuje protozoa (praživotinja) Babesia canis
  • Infekcija se prenosi ujedom obolelih krpelja, najčešće vrste su Ripicephalus i Dermacentor
  • Babezija parazitira u (crvenim krvnim zrncima) eritrocitima naših ljubimaca kada su inficirani
  • Bolest može biti akutnog i hroničnog toka
  • Mlađe jedinke su podložnije ovoj bolesti
  • U kliničkoj slici dominiraju povišena temperatura, anemija, opšta slabost i zamor, ređe žutica
  • Vlasnici najčešće primete tamno obojenu mokraću i neraspoloženje svojih ljubimaca
  • Bolest se uspešno leči određenim lekovima ukoliko se pravovremeno reaguje, ali su moguće komplikacije, pa čak i uginuća
  • Dijagnostikovanje bolesti se vrši na osnovu kliničkog pregleda i laboratorijske analize krvi
  • Profilaksa se sprovodi aplikovanjem ektoantiparazitika na kućne ljubimce (sprejevi i ogrlice protiv buva i krpelja) čime se smanjuje rizik od ujeda krpelja ali ne i njihovo potpuno uništenje.

Erlihioza pasa

  • Infektivna bolest pasa koju prouzrokuje rikecija Erlihia canis
  • Infekcija se prenosi ujedom obolelog krpelja
  • Erlihija parazitira u belim krvnim zrncima (leukocitima)
  • Bolest može biti akutnog i hroničnog toka
  • Akutni tok se karakteriše masivnim, tačkastim krvarenjem po koži, sluzokožama i untrašnjim organima, visokom temperaturom, uvećanjem limfnih čvorova, gubitkom apetita i raspoloženja
  • Hronični tok se karakteriše brojnim sekundarnim infekcijama i komplikacijama
  • Dijagnostikovanje se vrši kliničkim pregledom, laboratorijskim analizama krvi i određenim imunološkim testovima
  • Lečenje ove bolesti je uspešno i sprovodi se antibioticima tokom više nedelja

Lajmska bolest

  • Infektivna bolest pasa koju prouzrokuje bakterija Borelia burgdorferi
  • Infekcija se prenosi ujedom obolelog krpelja Ixodes
  • Uzročnika oboljenja, osim odraslih parazita mogu nositi larve i nimfe u razvojnom ciklusu krpelja
  • Lajmska bolest može biti akutnog i hroničnog toka
  • U akutnom toku zapaža se crvenilo oko mesta ujeda, povišena je temperatura tela, javlja se malaksalost, uvećani limfni čvorovi, otok i bolnost zglobova praćena hramanjem
  • Ukoliko se životinja ne leči, nastaju komplikacije i hronični tok bolesti koji može biti veoma ozbiljan
  • Dijagnostikovanje se vrši kliničkim pregledom i laboratorijskim pregledom krvi u ranoj fazi infekcije, imunološkim testovima u hroničnoj fazi bolesti koja je najčešće asimptomatska
  • Lečenje se sprovodi antibioticima, uspešno ukoliko se počne na vreme

 

(ENDOPARAZITI)

Ehinokokoza

Ehinokokoza je hronicno oboljenje domacih zivotinja i ljudi koje nastaje zarazavanjem larvenim oblikom psece pantljicare Echinococcus granulosus.
Ehinokokus je najmanja pantljicara pasa, duga je svega od 2 do 6 mm.

Odrasli parazit zivi u crevima psa,vuka, sakala. Gradjen je od tri clancica od kojih je poslednji clancic pun jaja koje zarazena zivotinja sa izmetom izbacuju u spoljasnju sredinu i na taj nacin zagadjuju okolinu:pasnjake,vodu,povrtnjake,baste...

Covek i domace zivotinje(krava,ovca,svinja) se zaraze kada pojedu hranu ili popiju vodu koja je zarazena jajima psece pantljicare.U njihovim unutrasnjim organima iz jaja se oslobadja larva koja se krvlju raznese do razlicitih organa, najcesce jetre i pluca, u kojima pocinje formiranje ehinokokoznih cista.

Tokom vremena cista sa ehinokokusom raste i može da bude ispunjena sa vise litara hidatinozne tecnosti i velikim brojem (nekoliko stotina hiljada) parazitskih oblika.

PAS SE NE MOŽE ZARAZITI EHINOKOKUSOM AKO JEDE FABRIČKU HRANU, I MESNE NAMIRNICE NABAVLJENE ISKLJUČIVO U LEGALNOJ MESARI

Pas se ne moze zaraziti od drugog psa vec samo ako pojede iznutrice zarazenog prelaznog domacina (krava,ovca,svinja) u kojima se nalaze ciste ehinokokusa. Ovo se desava u krajevima gde se obavlja klanje zivotinja bez sanitarnog nadzora, kada se iznutrice zaklanih zivotinja bacaju psima.

Redovni tretman protiv crevhin parazita uključuje i sredsvo koje efikasno deduje na Ehinokokus. Ne zaboravite: Pse nikada ne treba hraniti iznutricama zivotinja koje nisu veterinarski pregledane i termicki obradjene.Ukoliko se psi hrane suvom komercijalnom hranom i termicki obradjenim mesom ne mogu se inficirati ehinokokusnom pantljicarom, pa ne mogu ni biti izvor infekcija za ljude.


Dipylidium caninum


Dipylidium caninum parazitira, pre svega kod pasa i macaka.

Ova cestoda duga je 15 do 50 cm. Jaja pantljicare izbacuju se izmetom zarazene zivotinje i za njen dalji razvoj, do odraslog parazita,je potrebno da jaja pojede prelazni domacin, macja ili pseca buva. Člančići ove pantljičare često se nalaze kao zrna pirinča oko anusa, čak se može uočiti i njihovo kretanje. Larveni oblik pseće buve unese tokom ishrane jaje ove pantljičare, u njoj se razvija larveni oblik pantlji;are tzv. Cysticerkoid.
Kada pas ili macka proguta buvu, a sa njom i larve ovog parazita, u njihovim crevima razvija se odrastao oblik psece pantljicare Dipylidium caninum.

 

TRETMAN PROTIV OVE PANTLJIČARE I BUVA UVEK SE VRŠI UPOREDO

Kod odraslih pasa I macaka prisustvo ove pantljicare ne izaziva nikakve posebne simptome. Medjutim,oni predstavljaju stalan izvor zaraze za druge zivotinje.
Vidljivi simptomi srecu se kod macica I stenadi koja progresivno mrsave, cesto leze, apaticna su, imaju los kvalitet dlake, otecen (pupav) stomak, povracanje i proliv.
Dipidijum se lako suzbija odgovarajucim antiparaziticima.


Toksokaroza

Toksokaroza je parazitsko oboljenje pasa I macaka,najcesce stenadi,prouzrokovano valjkastim crvima Toxsokara canis kod pasa, Toxokara cati I Toxcara mystax kod mačaka.

Stenad I macici se inficiraju jos pre rodjena, preko posteljice ili odmah po rodjenju putem majcinog mleka. Kasnije, takođe se mogu inficirati unosenjem infektivnih oblika na usta.
U crevima, iz jaja se izlegu larve koje probijaju zid creva I putem krvi dolaze do jetre I pluca.Krvotokom larve iz pluca bivaju raznete do razlicitih organa (najcesce skeletna muskulatura)u kojima se ucaure I u latentnoj formi,kao “uspavane” larve ostaju vitalne nekoliko godina. Kod skotnih kuja “uspavane larve” se u odredjenom peridu graviditeta aktiviraju I jedan broj larvi migrira u mlecnu zlezdu dok drugi putem krvotoka preko placent odlazi u plod. Zbog toga je toksokarozu praktično imaju svi novorođeni štenci I mačići.

 

PRVI TRETMAN PROTIV TOKSOKAROZE SE OBAVLJA VEĆ U UZRASTU OD DVE DO TRI NEDELJE ŽIVOTA, I VIŠE PUTA PONOVLJA TOKOM REŽIMA BAZALNE VAKCINCIJE.

Zbog velike prisutnosti ove parazitoze medju zivotinjama,otpornosti jaja u spoljasnjoj sredini I razlicitim putevima prenosenja preporucuje se preventivno tretiranje odraslih pasa 3-4 puta godisnje odredjenim antiparazitskim sredstvima (endoantiparazitici).